LIBERO ANIMA

LIBERO ANIMA

Andreja je došla do mene, čučnula kraj mene i zagrlila me. Dok sam ja samo plakala. Vidjela je Davida i povišenim glasmo je rekla: „Što je sad? Šta sad samo stojiš? Za Boga milog pa ona te voli, zar neshvaćaš? Kako možeš biti takav prema njoj?“. Vidjelo se da je jako uzrujana, samo što i ona nije počela plakat. Samo sam se čudila kako uopče nereagira na pogled Davida s krilima. Ona se samo derala na njega, a on je kao malo bespomoćno i nepomićno dijete stojao spuštenih ruku. Nina je vidjela da ova situacija postaje neugodna pa je brzo zbrisala. Andreja me polako digla i pustila me da sjednem na klupu koja je bila gore. Ja sam se sva obrušila na tu klupu, kao na vlastitom krevetu. Bila sam gore od mrtvoga stanja, bila sam bez snage, razuma i duše. Samo sam gledala u ništa, pogled mi je bio kao od stakla. Kao da više ništa nije u mome tijelu, osječala sam samo veliku prazninu i ništa više. Kao da iza ove ljuske od tijela više ničeg nema. Ona je otrčala do Davida i opalila mu šamarčinu, i to bome dobru. I činilo se kao da je David napokon došao svijesti. Suza mu je klizila niz obraz. Andreja je samo gledala u njega i govorila mu „Kako možeš tu samo stojat, ona umire! Jesi li ti normalan?!?!?! Valjda ti znaš što trebaš učinit?!?“. (on je u međuvremenu sakrio krila) U slijedečem sam trenutku osjetila kako me David nosi. Njegove suze kapale su meni na lice. Oboje smo plakali, ali iz različitih razloga, ja zato što više svijet neshvaćam, a on...neznam zašto je plakao. Trčao je cijelo vrijeme, al me je ipak tako niježno držao, kao da misli da bi svaki malo jači dodir slomio moje iscrpljeno tijelo. Andreja je trčala pokraj njega. Neznam kamo smo išli, ali sam vidjela samo da se iznad nas podižu tamne i napuštene zgrade. „Kamo ju vodiš?“, pitala je Andreja nakon nekog vremena. On nije ništa odgovarao nego je sve brže trčao. Odjedanput je stao. Stajao je ispred male i naizgled napuštene kuće. Tiho je prošaptao „LIBERO ANIMA“, iz kuće su istrčala dva dečka i jedna cura. Cura je uvela Andreju unutra, a ova dvojica su išli iza Davidai mene kao da provjeravaju jel nas ko slijedio. Ušli smo u tu kuću. Unutra je bilo toplo, sve je zračilo nekom ljubaznošću. David me spustio na mekani i topli krevet, htjela sam mu se zahvalit ali nisam imala snage da progovorim. Prišla mi je ona cura što je uvela Andreju, zvala se Pyrrha. Pomalo čudno. Lijepo me namijestila, i pitala Davida:“Što se dogodilo? Zašto si ih doveo?“.David njoj odgovori:“Ja neznam što se dogodilo. Prvo saznam da je i ona anđeo...i onda, onda se pretvori u... u nešto..tamno... Bože što joj je??!?!“, nemogu vjerovat, ali je David nakon tih riječi briznuo u plač i zagrlio me.....

Nastavit će se....

p.s. dizajn je samo prviremen dok neskinem novi i prikladniji

26.03.2008. u 23:40 | 35 Komentara | Print | # | ^

The conversion

3 tjedna poslje........

Andrea me zamolila kasno na većer da idem s njom u knjižnicu, jer mora tražit nešto za referat iz povjesti. I tak sad nas dvije u sred noći lutamo knjižnicom i tražimo neke knjige koje bi joj mogle pomoć... Samo malo jel se to meni čini il sam stvarno čula nešto...?... Nema veze sigurno je samo zbog nesanice, već smo puna 4 sata tu, a već je pola tri. Evo opet, kao da neko trči po krovu...odnosno po krovnom balkonu...jel se to meni čini ili..? Idem ja radije vidjet što je to. Rekla sam Andreji da ću se vratit za tren i tako sam počela ići uz stepenice do balkona, čujem nekog... Ček nijsu to valjda..?.. ako se nepožurim otići će na drugu stranu...jedino ako..ne pre riskantno je...ili ipak...možda je to on... Što se dogodilo nek se dogodi...briga me, učinit ću to...bez obzira... Ponovo sam samo razmišljala na Davida i Andreju... I raširila sam krila, ponovo me obuzela sreća, a oko mene je opet sjalo ono predivno svijetlo..kao prije tri tjedna. Moju odječu je zamijenila prelijepa bijela lepršava haljina... izgledam kao pravi anđeo. I LETIM, STVARNO LETIM!!!!! Kako je to divan osjećaj, letjet...prelijepo je. Evo vidim već kraj stepenica, lagano sam se spustila...posve bezbolno... nisam skrivala krila samo sam potrčala do kraja onih par stepenica što ih vidim. Na vrhu sam, al...što......molim.....kako je to moguće...?...sanjam, moram sanjat..to je nemoguće... David.....KRILA....DAVID IMA KRILA?!?!?!...i Nina s njim u zagrljaju?...ona nema krila...ali kako...David ...nevjerujem...nemoguće je...!!..što se to događa, odakle??....više ništa nerazumijem... Odjedanput me nešto diglo visoko u zrak... Što se događa??...Krila mi postaju crna, moja bijela haljina.... više nije bijela nego je crna kao noć... preobrazila sam se....ali u što???...samo sam tresla na pod...sva jadna..i iznemogla, David!! Okrenuo se i vidio me..ali nije ništa napravio...ostao je stajat, a ja sam oborila glavu i počela plakat... ŠTO MI SE TO DOGODILO???? Zašto uvijek ja??.....što sam ja sad...

09.03.2008. u 22:08 | 64 Komentara | Print | # | ^

What happend

Raširila krila i....vinula sam se u zrak. Sve je zablještalo. Neko predivno svijetlo je sjalo oko mene. Blaženi osječaj sreče je otupio sva moja ostala osjetila... Bilo je veličanstveno. Po prvi put u životu sam osječala istinsku sreču... Neznam koliko sam dugo bila u zraku, ali znam da nisam htjela da ta sreča ikad prestane... Odjedanput sam se samo blago spustila. Svjetlo je utihnulo, a ni sreče ni je više bilo. Opet sam se osječala jadno, iznemoglo i uplašeno. Ponovo mi je prišla ona žena... Blagim glasom je rekla:“ Jesi li uredu...sjedi, dmori se malo...“. Odmah sam ju poslušala, polako sam sjela na stolac i razmišljala o tome što mi se upravo desilo. Tako veličanstven osječaj...kako je mogao tako brzo nestat..?... Sad sam se osječala još jadnije... Osječala sam veliku prazninu u srcu... Kad bi bar David bio tu i zagrlio me...Ustala sam i pitala onu ženu:“ Tko se te vi?“, i ako joj nisam vidjela lice (jer je bilo jako mračno), osjetila sam njezin pogled. Ništa nije odgovarala, ali znala sam da ne skida pogled s mene...Nakon dužeg vremena je rekla:“ saznat češ to na vrijeme...a sad mi točno reci što si osjetila.“. Točno sam joj sve rekla, i za prazninu koju sad osječam. Ponovo sam sjela bila sam premorena, nisam imala snage... Ona je stojala nešto dalje od mene, ponovo mi je prišla i rekla:“Idi sad...evo nek te on odvede do parka...“, ponovo me primio za ruku onaj lik koji me je i dovukao tu, samo što je ovaj put to bilo potpuno nježno i lagano. I tako je on mene odvezo do parka, gdje sam ja izašla iz auta. Po cijelom parku je bila policija, znala sam da traže mene... Pogledom sam tražila Andreju među onim silnim murjacima, i napokon sam ju našla. Prvi put da sam ju vidjela tako uplakanu, bez razmišljanja sam potrčala do nje i zagrlila ju, a ona je samo još više zaplakala... Nakon nekog vremena je došla k sebi. Da al sad sam ja trebala objasnit muriji što je bilo...I rekla ja njima da je to bila samo zafrkancija od nekih likova iz naše škole, i dobro. Murija se pokupila, a park je ostao pust... Normalno Andreji sam odma sve rekla, a ona je samo blijedo gledala u mene...I tako krenule nas dvije kući kad ono David i pogodite tko...Nina...Dobro ona je išla s nama samo jednu ulicu dalje dok smo nas troje skupa otišli skroz do sirotišta, cijelim putem smo pričali. Srečom je David živio samo tri kuće od sirotišta pa smo uvijek išli skupa...Otišle tako Andreja i ja u svoju sobu. Nakon svega što se desilo sam zaspala za koju minutu.

Image Hosted by ImageShack.us

10.02.2008. u 18:14 | 100 Komentara | Print | # | ^

The beginning

Danas sam ustala vrlo rano, Andrea je još spavala. Stala sam kraj prozora, vidjela sam da dolje stoji David. Neka me sreća obuzela čim sam gavidjela, no ondasam vidjela zašto je stojao dolje, čekao je Ninu. Nina mi je uvijek bila pomalo čudna, neznam, uvijek je bila nekako pre ozbiljna. Samo sam ju par puta vidjela
da se nasmijala. Ona i David skupa su već nekoliko mjeseci. Meni to baš i nije bilo najdraže, ali sam opet uvijek pokušala biti što ljubaznija prem njoj iako ona meni nikad nije rekla ništa više od bok. I tako je ona došla do davida. Što sam potom vidjela, -zaboljelo me srce,....poljubili su se. Znam da na to nebi trebala ni reagirad, jer ipak oni hodaju
već nekoliko mjeseci, ali mi taj prizor uvijek iznova razdere srce. I dok sam gledala kroz taj prokleti prozor osjetila sam nečiji zagrljaj, znala sam da je to Andrea. Samo mi je tiho šapnula: "Nemoj gledat, manje će te boljet.". Odmah sam ju poslušal. Samo sam se srušila na krevet i zaronula glavu u jastuk nemora slušat kako plačem. Nakon desetak minuta sam se smirila, pa smo obje otišle dolje na doručak. Otišle smo u školu i vratile se. Po što je bio petak imale smo dozvolu izlaska, pa smo otišle u park gdje smo se dogovorile s frendovima. Bilo je dosta zabavno dok do nas nije došao jedan lik. Ide u istu školu kao mi. Bio je gori od bilo kakvog psihopata ili drogeraša. Imao je dugu, masnu, razčupanu kosu, podočnjake i crne usne. Stvarno jeziv lik... Prišao mi je i zgrabio me za ruku, ja sam istog trena glasno zaderala: "Pusti me konju jedan retardirani!", na što on uopče nije reagirao, već me vukao do nekog auta i u nutra me strpo. Vidjela sam da su Andrea i društvo pošli za nama, ali nas nisu stigli, auto je krenuo i... Sljedeče čega se ja sječam je da sam bila svezana za nekakav stolac. Neka osoba mi je prišla i sjela nasuprot mene -"Ti si anđeo, zar ne?" ja sam samo blago zinula: "odakle vam to?", nekako sam izgovorila. Osoba koja mi se obračala činila mi se veoma poznatom, no ne znam zbog čega. "Znam ja da si ti anđeo, nemoraš to skrivat od mene. Samo bi te zamolila da mi pokažeš svoja krila?" - rekla je blagim glasom, dok sam ja žustro odgovorila: "nemogu vam pokazat krila, ako ih raširim...svi bi bili u opasnosti, ja nemogu upravljat njima!". "Bez brige zato ću se ja pobrinuti. Sad kad te odvežem samo se prepusti osječaju sigurnosti i ljubavi!", reče ona. "Kako bi mogla nakon što ste me odvukli u auto onesvjestili me i kao šečer na kraju svezali me za stolac!" -rekla sam ljutito. "Oprosti!" reče ona vrlo smirenim glasom, ali joj i dalje nisam mogla vidjet lice. "Znam da to nije bilo ispravno, ali kao da bi ti dobrovoljno pošla snama tu!". -"Dobro vjerojatno nebi", više mi se nije dalo prepirati već sam joj samo rekla: "kažete ljubav i sigurnost? Dobro sad me samo odvežite, molim.". Zatim me je odvezala. Rekla je da se prepustim osječajima ljubavi i sigurnosti, odmah sam pomislila na Davida i Andreu. David mi je največa ljubav, a u A ndrei pronalazim svu svoju snagu i sigurnost. Ustala sam. Raširila krila i ...

30.01.2008. u 22:32 | 31 Komentara | Print | # | ^

Prije nego počnem pričat priču...

...ako neko želi da ga stavim u priču molim lijepo da mi u komentarima javi koje ime, muško ili žensko, koliko godina ima i da li je dobar ili loš lik. Neke ću stavit u priču ali sve neću moć ako vas bude previše, I zahvaljujem se za posjet mom blogu.

29.01.2008. u 00:40 | 18 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2008  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

-na ovom blogu ću vam pričat priču
-priču o boli i patnji, suzama i smrti i nesretnoj ljubavi
-sve u priči je čista izmišljotina (što će se vidjet i u samoj priči)

Likovi iz priče

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
-to sam ja to jest Emily ili kako me prijatelji zovu Emy
-imam 14 godina
-ja živim na istom svijetu kao vi, ali ja nisam kao vi
ja sam nešto posve drukčije, nitko nezna za moju tajnu,
skrivam ju zbog toga što neznam upravljat njome...ja sam anđeo...
imam i prava krila ali sam ih naučila skrivat i tako izgledam kao
potpuno normalna osoba
-skrivam krila jer ako ih ne skrijem, počnu sami upravljat
sobom, nemam kontrole nad njima, letjeti neznam
-nisam uvjek bila svjesna da sam to što jesam, najme ja
sam odrasla u sirotištu, a moje odgajateljice su mi uvjek govorile
da kad je moja majka došla da me ostavi tu (tada je bila na samrti
pa me ostavila na sigurno) da je bila poput anđela, uvjek sam voljela slušat kakoje opisuju
-da sam anđeo zaključila sam jednog dana sasvim slučajno kada sam u knjižnici naišla
na jednu prastaru knjigu u kojoj je toliko toga rečeno i opisano da sam ja napokon shvatila
zašto sam ja drukčija
-od tada pokušavam nači nekoga poput mene, ali sasvim tajno (naravno) jer bi ljudi pomislili
da sam potpuno skrenula
-živim potpuno normalno samo što ponekad imam napadaje
-zaljubljena sam u jednog dečka koji sa mnom ide u razred ime mu je David

Image Hosted by ImageShack.us

-to je David
-ima 14 god. baš kao ja
-i on je odrasta u sirotištu ali su ga prošle godine prihvatili dragi ljudi koji srečom žive tu kod nas
-idemo skupa u razred
-zaljubljena sam u njega od kako mi je 10, ali mu to nikad nisam priznala
-kao: prvo jer nemam hrabrosti za to
-a kao drugo: mi smo najbolji prijatelji od djetinstva i nebi željela uništiti tu povezanost,jer
bolje da ostanemo najbolji prijatelji nego da postanemo prijatelji koji si jedva kažu bok

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
-ovo je Andreja
-moja najbolja prijateljice, ona, David i ja se poznajemo još od djetinstva jer smo zajedno odrasli u sirotištu
-14 joj je godina kao i Davidu i meni
-ona je jedina osoba kojoj sam sve rekla, zna za Davida i za moja krila...
-uvjek mi uspijeva izvuči osmijeh na lice i ako je ponekad stvarno teško
-nebi si mogla zamislit život bez nje, uvjek je uz mene, savjetuje me gdje god ja neznam dalje i u školi mi uvijek pomaže
-jednostavno smo najbolje prijateljice i zahvalna sam što je imam

Linkovi

the dark shadows
- moj drugi blog na kojem pišem o sebi.....posjeti te ga